Jeste li jutros, prije jake kave, pomislili na sebe? Na zdravlje?

Ovo je priča jedne Žane, koju smo preuzeli u cijelosti s portala Lola. 

Jeste li jutros ustali rano? Na prazan stomak popili jaku kavu? Otrčali u kancelariju?

Trebalo bi da se zabrinete zbog toga, iako smo svi, uglavnom, učinili isto.

Posla je, kao i svakog tjedna, preko glave. Kancelarija vas je dočekala na istom mjestu. Na stolu gomila papira koje bi trebalo da sredite. Da donesete dobro firmi. Korist vama. Finansijsku, isključivo.

U minimum osam radnih sati, kada ste vi u pitanju, pomislit ćete na obrok. S nogu. Na još jednu jaku kavu. Jer, ne možete da izbjegnete raspored, sastanke, stres, nerviranje…

Krenut ćete kući. Otrčati do prodavnice po namirnice. U vrtić po dijete. Kući će vas ponovno dočekati gomila posla.

Negdje u ponoć past ćete u krevet.

Jutro je. Dan počinje isto. Déjà vu.

Pročitajte sada sve ispočetka. Pa još jednom. Sedam puta, za svaki dan u tjednu. Vidite li kako život prolazi pored vas?!

Koliko puta ste u posljednjih mjesec dana pomislili na sebe? Ne u smislu “ja pa ja”, već o svom zdravlju? Je li vam uopće palo na pamet?

Mnogi ljudi dio su mog dana. Na poslu surovi profesionalci. Ali, tek ljudi. Krhki, puni osjećanja, divni. Probleme kao da uredno slažu na police, ali nemaju vremena da obrišu prašinu s njih. Prožive ih sto puta na dan, a oni ih opet ujutru dočekaju. Život ide, oni ustaju, rade, dolaze kući, spavaju… Izgledaju kao mašine u nekoj tvornici koja je prije nekoliko godina uključila pogon. Koji se ne gasi. Sve do jednom.

Svi smo tu negdje, generacija. Tek zakoračili u četvrto desetljeće. U posljednjih mjesec dana oboljelo je njih četvoro. Bolove, probadanja, nesvjestice, glavobolje, povišen tlak… Zanemarili su simptome.

photo-1426024025799-8cf58f5df5a4Kada više nisu mogli da trpe, umjesto u kancelariju, otrčali su liječniku. Pa na bolovanje. Za početak, mjesec dana.

Jedno za drugim javljalo mi je dijagnoze. Nisam mogla da vjerujem. Ne mogu ni sada. Ali stvarnost me demantira. Neki će na kancelariju zaboraviti u narednih nekoliko mjeseci, a neki…

Liječenja će biti dugotrajna. Šefovima nije pravo, ali ne može se drugačije.

Kancelarija, naravno, neće propasti. Doći će netko novi da povuče. Jer, pogon ne smije da se zaustavi…

Mlada žena. Tu preko puta. Svakog dana je gledam kako juri nekuda. Popodne teglji kese i vuče za ruku djevojčicu od tek koju godinu. Skratila je divnu kosu. Ali, ova neprirodno sija.

Desilo se odjednom. Posljednji put dojke sam kontrolirala nakon dojenja. Poslije nisam imala vremena da se bavim njima. Ispod pazuha sam prije tri mjeseca napipala kvržicu. Na ultrazvuku se imalo šta vidjeti. Na terapijama sam. Biće bolje. Valjda. Da još koju godinu gledam kako raste, priča odsječeno, a pogled joj nekako tup.

Ni za tugu nema vremena. Jer, život je brz. Ne štedi nas. Ne štedimo ni mi sebe.

zdravlje-02

I nije više stvar samo u pukim odlascima doktoru. Ni u prevenciji. Za nju često nemamo mogućnosti koje bismo željeli. Stvar je u nama. Kuda žurimo? Čemu? Koliko god se to nekome činilo nenormalno, danas mi izgleda potpuno ok da u sebi potražim zrnce hipohondara. Tek toliko da se skoncentriram i oslušnem. Da reagiram.

Kada obolimo, kasno je.

Čitam opet sve ispočetka. I nisam pametnija. Niti sada mislim o zdravlju. Već o narednom tekstu koji ću vam napisati. O intervjuima, izjavama, čekanju… Samo konstatiram da mi je žao ljudi oko mene.

Je li mi žao mene? Mene sutra? Znam, ujutru ću opet po starom. Ustati u šest, popiti prejaku kavu. Muža i dijete ispratiti. Obući se i otrčati u kancelariju. Kad se vratim, čeka me gomila posla… Možda će opet zaboljeti, ali o tome ću neki drugi put.

Hoće li biti prekasno?

Kako bi mi stajala ta presjajna, vještačka kosa? Bi li imala tu sreću da ponovo vidim kako raste moja?

Ne, ne, nećemo tako.

Mislite na svoje zdravlje. Danas, sutra, svakog dana. Prekontrolirajte bar osnovno. Ne zanemarujte sebe. Važni ste i kancelariji, ali važni ste i ljudima oko vas. Mnogo važniji. A najvažniji ste sebi. Jer, ne postoje novci koji mogu da vam plate radost u životu. Zdrav osmijeh.

Život je jedan, tako ga i živite!

Izvor:Lola portal