Izudin Bajrović: Susrećemo se s ozbiljnim problemima zbog nedostatka kadrova

Osnovna razlika između posla glumca koji mi je primaran i posla direktora je u kreativnosti.
Kao glumac bavim se svojim ulogama. To je jedan kreativni posao. I kao v.d. direktora
Drame bavio sam se isključivo umjetničkim stvarima daleko od administracije. Sad na neki
način administracija postaje primarna, ali i tome treba da pristupim maksimalno ozbiljno i posvećeno istaknuo je novoimenovani direktor Narodnog pozorišta Sarajevo Izudin Bajrović.
On u razgovoru za Fenu naglašava da dolazi do opasnosti da direktor, uz opasku da i sama
ta riječ zvuči tehnički, može da postane samo tehničko lice, iako u konačnici mora da ostane
i umjetničko biće.
“Direktor pozorišta baveći se rukovođenjem ne smije da zaboravi da je prije svega njegov
zadatak kvalitet predstava koje se prikazuju pred publikom i da je on odgovoran za sve,
bez obzira što postoje umjetnički direktori Drame, Opere i Baleta “, rekao je, dodavši da
uz odgovornost prema osnivaču svaki dan mora da se podsjeća da je odgovoran publici.
Nova sezona Narodnog pozorišta Sarajevo otvorena je dramom Džemaludina Latića
“Gazi Husrev-beže ili Bukagije” u režiji Tanje Miletić-Oručević, a govoreći o daljnjim
planovima Bajrović kaže da je tu praizvedba baleta “Okovani Prometej” za koji je prema
motivima istoimene Eshilove tragedije libreto, koreografiju i režiju uradila Belma Čečo Bakrač.
U saradnji s Ambasadom Italije u BiH na sceni Narodnog pozorišta premijerno će biti
izvedena opera “Seviljski berberin”. Također su planirane i premijere “Kavkaski put kredom” Bertolta Brechta u režiji Paola Mađelija te premijera predstave prema romanu “Snijeg”
Orhana Pamuka koju će režirati Dino Mustafić. U planu je i adaptacija “Ponornice”
Skendera Kulenovića.
Bajrović podvlači da je rad u Narodnom pozorištu ograničen mnogim faktorima,
posebno finansijskim i scenom jer svi segmenti pozorišta – Opera, Drama i Balet
te Filharmonija koriste istu scenu.
“Ali smo ograničeni i kadrovski. Imamo velike probleme objektivne prirode – imamo jako
male ansamble u svim umjetničkim segmentima. U dramskom, Narodno pozorište egzistira
sa 15, 16 glumaca, moram i sebe da uračunam. To je premalo, ako znamo da recimo
Hrvatsko dramsko kazalište Gavela, manjeg obima nego NPS, ima uposlena 42 glumca
ili da HNK Zagreb ima 70 glumaca”, navodi direktor Narodnog pozorišta Sarajevo.
On ističe da Narodno pozorište radi na tome da pruži priliku i otvori prostor mladim glumcima. Onima koji se još školuju na Akademiji scenskih umjetnosti (ASU), kao i onima koji nemaju posla a završili su školovanje.
“Nažalost sve više je takvih talentovanih mladih glumaca koji nemaju priliku da pokažu
svoj potencijal, da ga razvijaju. Mi se trudimo i to je neka moja želja i njegovaću to koliko
mogu da u svakoj našoj predstavi angažujemo bar jedno, dvoje mladih glumaca, u zavisnosti
od potreba predstave”, podvukao je.
Direktor NPS naglašava da su zbog nedostatka glumačkog kadra često “prisiljeni”
na potpomaganje glumaca koji rade u drugim pozorištima, kao i onih koji rade na Akademiji,
te bi se moglo reći “da se uglavnom snalaze”.
“Potreba za zapošljavanjem postoji i bilo bi to dobro i za pozoriše i za te ljude koji nemaju posla, a imaju i talenta i želje da rade. Ali to ne zavisi od nas. To zavisi od osnivača i od mogućnosti otvaranja novih radnih mjesta”, naveo je Bajrović.
Međutim, dodaje da koliko god dramski ansambl pozorišta bio brojčano mali, još je veći
problem baletski ansambl iz prostog razloga što na tržištu nema kvalitetnih baletskih
umjetnika. Tako dolazi do situacija da se solisti baleta angažuju iz zemalja regiona ili šire.
“Baletski igrači su prije rata imali beneficirani radni staž. Znači, odlazili su u penziju recimo
sa 45 godina. To i jeste vrijeme do kojeg objektivno baletski igrač može da zadovolji zahtjeve predstave. Zbog toga što više nema beneficiranog radnog staža imamo ljude koji više ne mogu biti igrači ali su zaposleni. I ne možemo zaposliti mlade. Tako da, posmatrajući dugoročnije, dolazi u pitanje opstanak baleta”, ocijenio je on.
Priča o kadrovima koji nedostaju ne završava samo s manjkom u umjetničkim segmentima.
“Pozorište je čitava mašinerija. Da bi se predstava mogla igrati nije dovoljan samo glumac,
treba nam na primjer i bravar. Moramo da imamo i stolara i krojača i šminkera i frizera.
Imamo situaciju da je većina naših iskusnih starih radnika ili već u penziji ili na pragu penzije.
Mi ne možemo da im nađemo zamjenu”, podvlači Bajrović.
Problem je i u tome, smatra direktor NPS, što mladi ljudi koji žele i znaju da rade odlaze iz zemlje. Tako da je sve teže naći majstore ispod 50, 60 godina u koje ste sigurni da će napraviti svoj posao.
“Ima velikih problema u tehničkom sektoru koji će iz dana u dan postajati sve veći,
sve složeniji problem. Za funcionisanje jedne ovako složene kuće kao što je Narodno
pozorište trebalo bi uz naše stare, iskusne radnike koji su već penziji ili pred penziju
dovesti mlade ljude, zaposliti ih. Dobiti saglasnost da se prime mladi ljudi koji će uz
stare majstore naučiti zanat i onda ostati kao uposlenici i bili sljedeća generacija”,
ustvrdio je on, dodavši da je ljude koji rade u tehničkom sektoru zatekao prije 31. godinu
kada je došao u ovu pozorišnu kuću.
Govoreći o izboru repertoarnih tekstova, među kojima se nalaze domaći savremeni
i autori i klasici, ali i svjetski autori, Bajrović ističe da je domaći tekst zakonska obaveza
ove kuće ali da bi bio u njoj prisutan i da nije tako. No, njeguju također i svjetsku klasiku
kao i savremeni tekst, istakavši da je cilj prije svega napraviti predstave koje će publika
da voli i zbog kojih će da dolazi u pozorište.
“Znam da postoje razmišljanja da ne treba u prvom planu da se misli na publiku. A na koga
da mislimo? Ako mislimo samo na sebe onda smo egoistični, sebični, nepotrebni”, mišljenja
je čelni čovjek Narodnog pozorišta Sarajevo, podvukavši da se publici ne podilazi i da se ona
ne može zavarati.
Smatra da se ne može reći za predstavu koja je prazna da je ona dobra, a da publika
to ne prepoznaje. Podvlači da kvalitetnu, dobru predstavu publika prepoznaje i hoće
da je vidi.
“I to je pravilo koje ja sebi kazujem i pokazujem zadnjih 30 i više godina svog života.
Da nema dobre predstave koja nema publiku. Svaka koja nema publiku – nije problem
u publici, nego u predstavi. To ne znači podilaženje nego insistiranje na što kvalitetnijem proizvodu. Nazvaću predstavu proizvodom jer pozorište proizvodi predstave i mi smo
radnici u proizvodnji koji stvaraju novu vrijednost, jer uloga je nova vrijednost i ona donosi
neki proizvod. I taj se proizvod prodaje, a kupcu treba ponuditi kvalitet”, zaključio je na kraju razgovora za Fenu direktor Narodnog pozorišta Sarajevo Izudin Bajrović.
(Klix.ba)