Bh. glumac Elmir Krivalić u singapurskoj seriji: Ljubavna priča koju je prekinuo rat u Sarajevu

“Izgubljena ljubav u Sarajevu” priča je o singapurskom likovnom umjetniku Rahmanu koji je u Sarajevo stigao u prijeratnom periodu. Tada se zaljubljuje u Zanu, međutim njihova ljubav postaje nemoguća s obzirom da Ujedinjene nacije iz opkoljenog Sarajeva Rahmana vraćaju u Singapur.

“Nakon odlaska u Singapur Rahman se više nije čuo sa Zanom, ali do njega je došla informacija da je ona poginula. Nakon izvjesnog perioda on se vraća u Sarajevo i shvata da situacija uopće nije onakva kakvu je on očekivao, već da je Zana živa. Riječ je o kvalitetnom tekstu i zanimljivoj bh. priči koja ima poveznicu sa Singapurom, s primjesama melodrame”, otkriva Krivalić u razgovor za Klix.ba nekoliko detalja vezanih za “Izgubljenu ljubav u Sarajevu” iza koje stoji produkcijska kuća Poetry In Motion iz Singapura.

Pozitivna atmosfera na setu

Scene su snimane na području Sarajeva, Mostara, Breze, Visokog i Prokoškog jezera, a osim Krivalića uloge su ostvarili i Olivera Blažević, Alisa Brkić, Mirza Salihović i Dražen Pavlović te televizijske zvijezde iz Singapura, Malezije i Indonezije Amelia Thripura-Henderson, Hasnul Rahmat Mustafa, Rima Melati-Adams i Norman Ishak.

Autorski tim projekta potpisuju Umie Isa kao autorica teksta, reditelj Faisal Ishak te producenti Nusaibah Rahim i Safiyuddin Razif.

“Napravila se jedna pozitiva atmosfera na setu, posebno zbog reditelja koji je izuzetno kvalitetan te u svakom trenutku zna šta želi i kako to treba da izgleda. Mislim da sam mnogo toga naučio u radu s njihovim glumcima, rediteljem i produkcijom. Mi u BiH nemamo često priliku raditi na setu, tako da mi je bilo izuzetno drago, a opet mi je isto toliko na kraju bilo žao, jer ko zna kada ću opet stati pred kameru, s obzirom na to da u našoj zemlji ne postoji kontinuitet u stvaranju ovakvih situacija”, ističe Krivalić koji je utjelovio lik Halida.

“Izgubljena ljubav u Sarajevu” predstavljala je nastavak Krivalićeve saradnje sa singapurskim i malezijskim ekipama, s obzirom da je ranije učestovao u dva projekta. Smatra da su internacionalni projekti izuzetno bitni za svakog glumca u BiH.

“Ovo je bitno jer utječe na osobenost čovjeka. Mnogo je bitno da odete i upoznate mentalitet ljudi, a zamislite koliko je važno kada upoznate senzibilitete tih osoba kroz interakciju, odnosno glumu. Mi smo radili s ljudima koji su s drugog kraja svijeta, ali smo uvidjeli da su veoma slični nama, dobronamjerni, iskreni, vole svoj posao i to je nešto što veže glumce”, dodaje ovaj mladi glumac.

Najviše scena u minuloj seriji snimio je s glumicom Ameliom Thripura-Henderson. Kroz ostvarenje su predstavljeni kao vjerenici čija je ljubav na kraju krunisana brakom.

“Nikada se prije nismo sreli, ona je govorila svoj, a ja svoj jezik i na kraju smo se sporazumijevali putem engleskog. Ali, imali smo jedan cilj, a to je gluma i to nas je i spojilo. Ne postoji ništa na svijetu što može spojiti ljude kao umjetnost. Izuzetno je bitno da radite i učite, jer se umjetnik osjeća bolje. Za jednog umjetnika posao je hrana, jer ga to njeguje i razvija, posebno kada radite s ljudima koji su malo drugačiji od nas, jer tada imate priliku nešto i naučiti. To je velika stvar i treba se ponositi”, nastavlja Krivalić.

Lijepa iskustva i sjećanja

Krivalić je dosad iz svakog projekta na kojem je radio nosio lijepa iskustva i sjećanja, a s posljednjeg seta u Sarajevu izašao je dodatno obogaćen u umjetničkom, duhovnom i svakom drugom mogućem smislu.

Za glumu kaže da je specifičan posao, s obzirom na to da svaki glumac konstantno teži ka što boljim rezultatima, odnosno kreiranju što boljeg lika.

“Muzičar, naprimjer ima instrument koji svira po notama, dok je to kod glumca glas i tijelo, pa je sasvim prirodno da teži ka tome da bude bolji. Da je lako biti glumac može reći samo onaj ko se s tim poslom profesionalno nije susreo, jer ima tu mnogo odricanja, zahtjeva i stvari koje u suštini nisu gluma, a sastoje se od vježbi, priprema…”, kaže nam Krivalić.

Na naš upit šta mladi čovjek koji ulazi u glumačku karijeru u BiH može očekivati te kolike su šanse za uspjeh, Krivalić kaže:

“Kada ste mladi imate mnogo nade i želje, međutim, kada polako ulazite u neke godine shvatite da je sve mnogo teže i dalje nego što ste mislili. U katastrofalnom stanju u umjetnosti kakvo je u BiH nemate prilike da mnogo radite. Nijedan uspjeh ne postiže se bez rada, a ako možemo govoriti o nekakvom uspjehu u BiH, on je veoma daleko. Ali, ako budemo skromni, čemu trebamo težiti, pa da svaki pokret smatramo uspjehom, onda ćemo biti zadovoljni unutar samih sebe.”

Krivalić je Akademiju dramskih umjetnosti završio u Tuzli, a još na trećoj godini studija dobio je angažman u predstavi “Prokleta avlija” te rame uz rame stao sa značajnim glumcima kao što su Vlado Kerošević, Vahidin Prelić, Petar Benčina, Antun Vrbenski, Draško Dizdar…

“To je bilo dobro, ali i neugodno iskustvo jer su u pitanju glumački velikani s prostora bivše Jugoslavije u pozorišnoj umjetnosti. To je bio trenutak u umjetničkom doživljaju, a igrao sam dva lika, odnosno zatvorenika i Ćamila efendiju. Imao sam jedan veliki monolog kojeg i danas govorim, jer donosi suštinsku filozofiju života, postojanja, slobode čovjeka. To su neke svevremene i sveprostorne vrijednosti na koje se uvijek treba vraćati”, prisjeća se Krivalić.

Preporodio Živinice u umjetničkom segmentu

Krivalić je u tuzlanskoj regiji poznat i kao mladi glumac koji je uspio napraviti preporod Živinica u umjetničkom segmentu. Naime, prije godinu dana postavljen je na poziciju direktora Bosanskog kulturnog centra (BKC) Živinice, a nakon njegovog dolaska stvari u ovoj ustanovi počele su se pomjerati s mrtve tačke.

“Što se tiče kadrovskog dijela u umjetničkim institucijama u BiH, smatram da bi trebalo postaviti mladu osobu i jednog čovjeka s iskustvom, jer ne može čovjek u pedesetim godinama imati ambicije kao onaj u dvadesetim. Ma koliko god da nedostaje iskustva čovjeku u dvadesetim godinama, nadomjestit će to nekim drugim stvarima. Možda će griješiti, ali će sigurno mnogo više napraviti iz želje za nekim promjenama. Smatram da su ljudi kod nas veoma malo zastupljeni i veoma malo imaju priliku da odlučuju o nečemu, što je potpuno pogrešno”, ističe Krivalić.

U Živinicama je unošenjem nove energije uspio probuditi i kulturnu svijest kod ljudi.

“Bilo je tu mnogo blokova i problema. U BKC-u sam zatekao katastrofalno stanje od uslova rada, pa do nekih dugovanja. Ali, uz pomoć dobrih i poštenih ljudi, ljubitelja umjetnosti i uz mukotrpan rad te promociju kulture kao nečega što je pozitivno i dio nas, uspio sam napraviti pozitivne stvari”, ističe Krivalić, koji ispred sebe mudro postavlja ciljeve.

Imao je priliku da ode iz BiH, ali na taj korak se nije odlučio jer osjeća potrebu da nešto promjeni u našem društvu.

Ma koliko bila stresna situacija u našoj zemlji, Krivalić osjeća zadovoljstvo, a naš razgovor s osmijehom na licu završava riječima da sebe za 50 godina vidi kao osobu u penziji i s brkovima, koja će igrati novogodišnje predstave za djecu.

Izvor:Klix.ba